utorak, 19.08.2014.

Desenzitizacija ILI Djevojčica koja se sakrila od svijeta

Emocija (od franc. émouvoir, što znači pobuditi se, uznemiriti se) je kompleksno psihologijsko stanje koje uključuje subjektivno iskustvo, psihički odgovor i ponašajnu reakciju, odnosno kognitivnu procjenu situacije, tjelesne simptome, potrebu za reakcijom te facijalnu i/ili verbalnu ekspresiju. Karakterističnog je intenziteta i traje kratko (za razliku od raspoloženja, koje traje dugo).

Desenzitizacija (u psihološkom smislu se pojavljuje 1935., do tada u fotografiji, znači učiniti manje osjetljivim) u psihološkom smislu odnosi se na ljudsku indiferentnost na emocije, nesvjesnost da emocije postoje, smanjenu reakciju ljudi na događaje koji bi inače izazvali intenzivne emocije.

Trauma (od grč. riječi, znač. rana) događaj koji je psihološki toliko intenzivan da preplavljuje ljudske psihološke obrambene mehanizme, šokira osobu te prije ili kasnije dovodi do poteškoća u psihološkom funkcioniranju pojedinca.

Image and video hosting by TinyPic

Jednog dana, prije mnogo, mnogo godina, jedna mala djevojčica igrala se u hodniku. Svi njeni ukućani bili su u dnevnom boravku i gledali seriju, no djevojčica je bila premalena da je razumije i, unatoč tome što je htjela bliskost sa ukućanima, dosadilo joj je klafranje na jeziku koji ne razumije.
Majka djevojčice otišla je to jutro na posao, kao i svako drugo jutro do tada. Poljubila je djevojčicu i obećala da će se vratiti čim završi s poslom.
Odjednom, zazvonio je telefon. Netko se javio, djevojčica nije obraćala pažnju. Premala je da nju netko zove, ide tek u malu školu i češće se roditelji dogovaraju za druženja djece nego djeca sama. Slušalica se bučno zaklopila i u sobi je nastala graja. Djevojčici se učinilo da se svi u sobi glasno smiju, veselo je potrčala prema sobi da čuje i pridruži se... i tu priča staje.

"Što osjećaš?"
"Osjećam poglede ljudi na sebi. Osjećam da se znojim, nervozna sam. Ne znam što očekujete od mene. Čujem da se netko pomaknuo."
"To je ono što vidiš, čuješ. Reci mi što osjećaš."
"Ne znam. Zbunjena sam sad. Ništa?"

...

"Kad si bila mala djevojčica, trebala si se zaštititi. Zaštitila si se tako da si prestala osjećati i to je odlično! To je super. Tako si preživjela. Ali sada više nisi mala djevojčica. Sada si odrasla žena i trebaš osjećati. Ponovi za mnom. Ja vidim. Ja čujem. Ja osjećam. Ja sam živa! Tako. Nisi ti umrla prije dvadeset godina. Ti si živa. Živi. Osjećaj.


...

"Imaš pravo. I meni je uvijek bilo čudno, bojala sam se za tebe. Nikad nisi zaplakala. Nikad nisi pitala gdje je ona..."
"Nisam znala da je to važno..."

Oznake: psihologija

- 20:02 - Tvoje riječi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 18.08.2014.

Kraj

Image and video hosting by TinyPic

Kad netko kaže "kraj", to zvuči tako konačno, depresivno. Nakon riječi kraj do nedavno sam vidjela gustu, sivu maglu i onda ravnu crtu iza koje ne postoji ništa. E sad, što bi taj "ništa" bio, to stvarno ne znam. Ljudski um nema kapacitet zamisliti ništa.

Prošlog vikenda sam konačno shvatila da, barem dok život traje, a - ovisno o vašem vjerovanju - možda i kasnije, ne postoji kraj. Naime, iza one debele, crne crte obično stoji još nešto. Za mene je ta debela, crna crta bila povučena nekada davno, dok sam još bila dijete, i do sada sam živjela u svom vakuumu, potpuno nesvjesna da ljudi koji mi pokušavaju prići bivaju odgurnuti kao u onoj šašavoj verziji nogometa gdje su pravila ista - ali ljudi igraju odjeveni u gumene lopte i nema kontakta. Da se razumijemo, ja nisam svjesno navukla gumenu loptu, niti sam bila svjesna da je nosim. Jedino čega sam bila svjesna jest da iz nekog razloga ne mogu dotaknuti druge, a ni sebe na onaj najintimniji način.

Možda zvučim kao luđakinja, ali nema riječi kojima bi se opisalo ono što sam našla kad sam preskočila crtu, ili skinula gumenu loptu, ili kakogodhoćete. Istina, osjećam se potpuno gola i izložena i sada me ljudi (konačno) vjerojatno mogu raniti. Ali to je okej. Barem me mogu dotaknuti.

Dakle, iza crte ili izvan lopte nije ništa. Ništa ne postoji, iza crte je nešto novo, nešto šareno, nešto neistraženo i puno veselja i tuge i svih emocija koje su u meni bile duboko zazidane.
Ono što možda želim reći, na sebi svojstven - kompliciran i težak i totalno zrakoprazan način jest ono što svi već "znamo". Svaki kraj je novi početak. Samo ga moramo takvim promatrati, skinuti gumenu loptu i duboko udahnuti svježi zrak.

Oznake: psihologija

- 09:03 - Tvoje riječi ( 11 komentara) - Tvoj papir - #